Držanje alpaka: vodič za početnike

Nikad same: najmanje tri životinje

Ovo je najvažnija točka i o njoj se ne pregovara. Alpake su životinje stada. Jedna sama životinja postaje usamljena, pod stresom i bolesna. Pojedinačno držanje prema njemačkom zakonu o zaštiti životinja nije dopušteno. Dvije životinje apsolutni su minimum, a preporučuju se najmanje tri, kako bi stado funkcioniralo i kad jedna životinja otpadne ili se proda. (Alpaca UK; UC ANR)

Koliko prostora trebaš?

U Njemačkoj okvir postavljaju minimalni zahtjevi BMEL-a (njemačkog Saveznog ministarstva prehrane i poljoprivrede). Za prve dvije životinje trebaš najmanje 1.000 m² pašnjaka, a za svaku sljedeću dodatnih 100 m². Nastamba treba imati najmanje 4 m² za dvije životinje, za svaku sljedeću 1 m² više, uz svijetlu visinu od najmanje 2 m. To su donje granice. Više površine uvijek je bolje, već i zato što site životinje koje imaju izbor uopće ne grickaju otrovne biljke. (stručno mišljenje BMEL-a)

Što se ograde tiče, samim životinjama malo je dovoljno. Alpake rijetko iskušavaju ograde, visina od oko 1,20 m je dovoljna. Bodljikava žica je zabranjena. Važnije od visine često je ono što dolazi izvana, primjerice psi koji slobodno trče. Nastamba ne mora biti grijana, ali mora biti suha i zaštićena od vjetra, jer promočeno runo gubi izolacijsko svojstvo. (UC ANR; Penn State)

Što ide na jelovnik

Ovdje početnici griješe najviše, i to najčešće iz dobronamjerne brige. Alpake su biljojedi i žive od voluminozne krme: trave i sijena. Dnevno unesu oko 1 do 2 posto svoje tjelesne težine u suhoj tvari, jedna alpaka dakle otprilike 1 do 2 kg sijena. Njihov je probavni sustav prilagođen oskudnoj hrani bogatoj vlaknima i iz nje izvlači više nego ovca ili govedo. (NRC 2007; RMLA)

Upravo je zato previše krmnih smjesa opasno. Hrana bogata škrobom i šećerom može zakiseliti prvi dio želuca, takozvanu acidozu C1, osobito pri naglom prelasku na drugu hranu. Krmne smjese dakle samo u malim količinama i uz polagano navikavanje. Svježa voda mora biti uvijek dostupna, alpaka popije oko 4 do 6 litara dnevno. (Tierärztliche Praxis, Thieme 2017; Veterian Key)

Riječ o težini: prekomjerna težina jedan je od najčešćih zdravstvenih problema alpaka koje se drže kod kuće, a gusto runo je skriva. Umjesto od oka, kondicija se procjenjuje rukom pomoću ocjene tjelesne kondicije (Body Condition Score, ljestvica od 1 do 5, cilj je 3). Jednom mjesečno opipaj leđa i slabine i rano ćeš primijetiti promjene. (Penn State Extension; Merck Vet Manual)

Minerali: vitamin D i selen

U našim su krajevima osobito važne dvije stvari. Zimi UV svjetla nema dovoljno da životinje same stvore dovoljno vitamina D. Prije svega mladima od listopada do ožujka treba dodatak, inače prijeti rahitis. Vitamin D mora se, međutim, precizno dozirati, jer je predoziranje smrtonosno. Osim toga, Njemačka se smatra siromašnom selenom, pa se opskrba vitaminom E i selenom teško može izbjeći. Oboje je najbolje dogovoriti s veterinarom koji skrbi o stadu. (Camelid Veterinary Services; AZVD)

Rutinska njega kroz godinu

Kalendar njege određuju četiri termina. Jednom godišnje, u proljeće, alpake se šišaju. To nije pitanje ljepote, nego zaštite od vrućine: kamelidi loše podnose vrućinu i sparinu, a runo do zime ponovno naraste. Nokti se, ovisno o podlozi, podrezuju dva do tri puta godišnje. Zube treba kontrolirati; u jednoj je studiji 82 posto pregledanih alpaka imalo barem jedan nalaz na zubima, a budući da životinje bol jedva pokazuju, to često ostane neprimijećeno. Kod mužjaka tome se pridružuju oštri borbeni zubi, koje treba redovito skraćivati. (UC ANR; Proost et al. 2020)

Zdravlje pod nadzorom

Najčešća zdravstvena tema su želučano-crijevni paraziti. Umjesto da se cijelo stado paušalno tretira protiv parazita po kalendaru, što samo potiče otpornost, danas se radi ciljano. Pomažu dva alata: pretraga izmeta najmanje dva puta godišnje (u proljeće i jesen) i metoda FAMACHA. Pri njoj se anemija očitava izravno iz boje unutarnje spojnice donjeg kapka, na ljestvici od 1 (tamnocrvena, zdrava) do 5 (bijela, teška anemija). Tretira se samo životinja kojoj je to doista potrebno. (Tiergesundheitsdienst Burgenland; Veterian Key)

Cijepi se u pravilu protiv klostridija (tip C i D) i tetanusa. Napomena koja mnoge iznenadi: za južnoameričke deve u Njemačkoj nije odobren nijedan vlastiti lijek ni vlastito cjepivo, pa veterinar mora koristiti pripravke iz humane ili druge veterinarske medicine. Tim je važniji veterinar s iskustvom s kamelidima. (Merck Vet Manual; AZVD)

Posebna su tema otrovne biljke na pašnjaku i u susjednim vrtovima. Koje su biljke opasne za alpake i zašto su neke osušene u sijenu čak i otrovnije, pročitaj u članku Otrovne biljke za alpake.

Što te čeka u zakonskom smislu

Tri stvari trebaš znati prije prve životinje. Prvo: držanje alpaka u Njemačkoj podliježe obvezi prijave i moraš voditi Bestandsregister (registar stada), što uređuje § 45 Viehverkehrsverordnung (njemačke uredbe o prometu stokom). Jedinstvena savezna obveza označavanja (primjerice ušnom markicom) ne postoji, ali se preporučuje mikročip. Drugo, prema § 833 BGB (njemačkog Građanskog zakonika) kao posjednik životinja u načelu odgovaraš za štetu koju tvoje životinje prouzroče, i to neovisno o vlastitoj krivnji. Zato je potrebno odgovarajuće osiguranje od odgovornosti posjednika životinja. Treće, ako kasnije budeš nudio šetnje ili posjete uz naplatu: čim teče novac, to se smatra gospodarskom djelatnošću i privatno osiguranje od odgovornosti više nije dovoljno. (ViehVerkV; § 833 BGB)

Prvi korak

Kad imaš površinu, ogradu, nastambu i veterinara s iskustvom s kamelidima, ništa ne stoji na putu početku. Životinje po mogućnosti kupi iz istog stada, daj ih čipirati i uzmi si vremena da ih upoznaš prije nego što počne svakodnevica. Ostalo ćeš naučiti uz stado.